Truyen2U.Net quay lại rồi đây! Các bạn truy cập Truyen2U.Com. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

Part 52

-Ne...Ne možeš tako...-mucala je dok au joj se oči punile suzama.

Hteo sam da se umešam,da mu kažem da ne pravi glupost,ali mi je.neki instinkt govorio da trebam da ostanem po strani ovaj put i da oni to trebaju sami da reše.Istinkt mi je neobično tačan ovih dana,tako da sam odlučio da ga poslušam ovaj put,mada pamet vrišti kako moram da zaustavim ovo ludilo,ali kako me uvek izda,radije ću da verujem šestom čulu.

-Prosto mora tako da bude...-rekao joj je tiho ne mogavši da je gleda u oči.

-Ali zašto?!

-Jer ne mogu sebi da dopustim da te opet povredim,a znaš kakav sam,uradiću to ponovo,zato je najbolje da budeš što dalje i da me zaboraviš.

-Zar...Ne voliš me više?

-Nije istina,volim te više od svega,zato ovo i radim.

-Radiš ovo jer me voliš?!Teraš me od sebe jer me voliš?!

-Da,Val,zato ovo radim.Neću opet da te povredim.

-Uradio si sve to jer nisi bio svestan šta radiš!Ne možeš da kriviš sebe zbog toga!

-Ne pričam o tome,već o onome pre toga.

-O našoj svađi?Dušo,znaš da se uvek svađamo,svi to rade,to je deo svake veze...

-Ali ja sam prešao granicu normale!Hoćeš da kažeš da je normalno da muškarac tek tako udara ženu?!

-Ne,ali,si bio besan,ja sam kriva jer sam te nervirala i...

-Valeri,nemoj da si više ikad rekla da si kriva jer nisi!Ne možeš,ti da budeš odgovorna za sve loše što ja uradim,znaš!?Oduvek kriviš sebe za sve što ja uradim i tome treba da dođe kraj!

-Dobro,dobro,ti si kriv,u redu?Ali ja ti opraštam...

-Ali ja ne opraštam sebi!

-Dragi,ako jednom uradiš nešto loše ne znači da ćeš to opet da uradiš.

-Da,znači!Znaš kakvi smo mi,prosto nam je u krvi da povređujemo druge!

Šta li je mislio pod tim ,,mi''?

-Ne pričaj tako.Ako je nekoliko njih takvo,ne znači da su svi.Ti si divna osoba,kao i Reks,kao i tvoja porodica...

-Većina u mojoj porodici te ne podnosi.

-Da,ali to ne pokazuju,uvek su,dobri prema meni kad dođem tamo.

-Ali su pre bili loši prema tebi.

-Zašto uvek živiš u prošlosti!?Nije bitna prošlost,nego sadašnjost i budućnost.Ako sam ja tebi oprostila,zašto ti ne možeš sebi?

-Zato što prosto ne mogu!Ne mogu i kraj! Najbolje je da odeš i nikad više ne misliš o meni...

-Zašto mi ovo radiš?!Ako već ne želiš da budem pored tebe,samo reci i...

-Dobro,kažem ti!Ne želim da budeš pored mene,čak ni blizu mene i to je za tvoje dobro!

-Kako za noje dobro?!U tome nema ničeg dobrog za mene!

-Naravno da ima.Nećeš više da se maltretiraš,nećeš da brineš ni oko čega.Ako je problem u novcu,platiću ti sve,i stan,i hranu,i naći ću ti posao,šta god želiš,samo moraš da budeš što dalje od me...

-Kad si postao tako površan!?Zaista misliš da ja sve ovo radim samo zato što zbog toga što sam s tobom živim u ogromnoj vili,imam tonu odeće,sve što poželim,jer živim san većine žena na svetu?!Ne,jedini razlog zato što sam ovde si ti,ne treba mi nipta drugo osim tebe.Ako tebe nema,onda mi ne treba ni tvoj novac ni bilo šta!-viknula je i pošla ka izlazu.

-Valeri,čekaj!-pokušao je da je zaustavi,ali nije uspeo.

-Šta je bilo sad?!Rekao si da me želiš dalje od sebe,pa ću ti ispuniti želju!

-Stani,moram nešto da ti kažem...-rekao je i ona je zastala.

-Slušam.-rekla je okrenuvši se,a u očima joj se ogledala nada da će sve ovo da se završi.

-Ja...Volim te.-rekao je tiho,a njoj su se oči ponovo napunile suzama

-Da me voliš,ne bi dopustio da odem...-rekla je tiho i izašla.

On se okrenuo na drugu stranu i velikim koracima otišao na sprat.E,sjajno!Hvala ti,dragi instinktu,što si sad našao da me zezneš!Od svih slučaja,ti si sad našao da me prevariš!O,bože,šta se ovo dešava?! Mislio sam da će sve biti ok ako on ponovo bude,pa manje-više...Normalan.Ali ne,sad je sve gore!Ugh,šta da radim!? Nepisano pravilo je da oni trebaju da budu zajedno,stvoreni su jedno,za drugo,ne mogu tek tako da odustanu od svega!I šta je mislio pod tim ,,u krvi nam je da povređujemo druge''?Ok,skapirao sam da misli na našu vrstu,ali šta mu je značilo to o povređivanju?!O,bože,tako je zbunjujuć!U stvari,mislim da nema stvari u mom životu koja se ne može okarakterisati kao zbunjujuća,čudna,bizarna ili bilo koja druga reč sa sličnim značenjem.Kako god,moram negde da stavim ovu knjigu,bar privremeno,a najbolje meato gde trebaš da staviš knjigu je biblioteka,što ovde imamo.Jeste malo očigledno,ali to je samo na neko vreme,a možda i nađem nešto zanimljivo tamo,nešto što će malo da mi pojasni sve ovo...Širom sam otvorio velika,izrezbarena vrata od starog drveta i zapljusnuo me je oštar miris kože,drveta i starog papira.Tako je valjda u svakoj biblioteci,zar ne.Stavio sam knjigu na neku policu i počeo sam da šetam među redovima polica krcatih knjigama,u nadi da ću naći nešto.Uvek je tako,hodaj dok ne nađeš ono što tražiš ili dok se ne izgubiš,tako je bilo i ovaj put.U lavirintu polica mi ja pažnju privukla neka knjiga,ako je tako mogu nazvati jer je bila duplo manja od ostalih,kao neka sveščica.Polako sam je izvukao i zagledao je bolje.Korice su bile napravljene od crne kože koja je bila izlizana na nekim mestima,što mi je govorilo da je ovo dosta staro.Na koricama nije bilo ničega osim natpisa Diary na vrhu prednje strane napravljenog od nekog metala nalik zlatu sa ponekom ogrebotinom ili skinutom bojom na nekim mestima,napisan ukrasnim,vijugavim slovima.Dakle,ovo je dnevnik...Dobro,to je prosto logično,piše na njemu da je dnevnik,ali ko je toliko glup da napiše da je to njegov dnevnik?! Pa,jedini način da to saznam je da ga otvorim.Dobro,to ne bi bilo pristojno,da čitaš nečiji dnevnik,ali možda nije dnevnik,možda je neka knjiga koja se tako zove,možda je prazna...Kako god,moram da ga otvorim.Jedino što trenutno znam je da je ta osoba kome ovo pripada,ako je uopšte pravi dnevnik,veoma prefinjena,bar sudeći po koricama.I sad izgledaju veoma lepo,mada ne u mom fazonu,a ko zna kako li su izgledale pre sto godina ili više,kad je početo da se piše unutra.Otvorio sam prvu stranicu i slova su bila dosta izbledela,ali je moglo da se razazna šta piše.Pročitao sam par kratkih redova napisanih izuzetno urednim rukopisom:

Vlasnik dnevnika:

Red Tristan Kiler

Početo sa pisanjem:

15.aprila 1894.

Da,nisam se zeznuo da je osoba koja je vlasnik veoma prefinjena,ali možda to nije on...Pa ko bi drugi mogao da bude,idiote jedan?!Ne znam,čudno mi je to,pisanje dnevnika mi je nekako više...Ženska stvar.Hah,vidi ko mu kaže,tip koji ispod kreveta drži kutiju sa raznim glupostima!Kako god,nije baš pristojno čitati nečiji dnevnik,naročito ako pripada tvom ocu,ali sam sad previše zagrejan za ovo da bih odustao.Okrenuo sam sledeću stranu na kojoj se nalazio prvi zapis.Sve je bilo uredno,čitko,jedino što mi je malo otežavalo stvari je bio stari papir koji je već izbledeo i nije mu baš prijao vazduh:

15.april 1894.
14:35
Dragi dnevniče,

Znam da je čudno što sve ovo pišem,ali nemam drugog izbora,trenutno nemam nikog da mu sve kažem,a to mi je očajnički potrebno.Nadam se da niko neće da sazna za ovo,samo ja smem da znam za ovo,ja i niko više,čak ni Valeri.Upašću u ozbiljnu nevolju ako iko sazna za nju i našu vezu,a velike su šanse da ću pisati o tome ovde.Onaj matori fosil bi ubio boga u meni da sazna za to.Možda ga ne podnosim baš puno,ali mi je sve jedno mrsko što ga lažem sve ovo vreme,ali znam da neće baš mirno da reaguje ako sazna za takvo nešto.Niko ne zna za ovo,čak ni moji najbolji prijatelji,čak ni Eloiz,iako sam joj oduvek sve pričao,ali je neizbežno da će upasti u nevolju ako se to sazna,a ona o tome nije obavestila mog oca,tako da ću da joj prećutim ovo za njeno dobro.Jednog dana će da se ljuti na mene zbog ovoga,znam,ali je bolje ovako.Ali,nije mi najteže što lažem nju,već zato što lažem Valeri.To mi najteže pada,ne znam kako će reagovati ako sazna da nisam ljudsko biće,nego ovo što sam.Nameravao sam da joj kažem večeras,ali neće biti šanse da se iskradem jer sam sinoć malo prekoračio rok ostajanja napolju.Ne bi bilo problema da sam zakasnio 15 minuta ili nešto slično,al sam ja zakasnio 3 sata,što je za onog matorog krokodila neoprostivo.Sreća u nesreći je to da je navikao na takvo nešto od svog ,,nesavršenog'' sina,tako da nisam bap loše prošao,dobio sam par šamara i zabranu da izlazim večeras,a najbolje je to što ne sumnja ni u šta.Ko zna kako li će da reaguje kad sazna za moj plan i za to da volim Zemljanku.Već je vreme ručka,zato je bolje da siđem dole da ne bih napravio sebi samo još veći problem.

R.K.

Au,deda ne deluje baš kao da bi bio tako nasilan,ali šta ja znam...Okrenuo sam sledeću stranu,na kojoj je bio zapis iz istog dana,samo drugo vreme:

15.april 1894.

16:05
Dragi dnevniče,

Ponovo problemi,svađa,sve normalno za ovu našu ludu kuću.Pa nisam ja kriv što moj otac ne voli da neko izrazi svoje mišljenje!Opet je počeo da priča o Aneliz i ja nisam mogao da više držim usta zatvorena.Dosta mi je više da slušam samo o njoj,kako je divna,kako je fantastično što se neko kao ona,ćerka jednog kralja i kraljice,i još vrhovnih,zaljubio u njegovog sina.Ne mogu više da podnesem to,ne želim da provedem ceo život sa nekim koga ne volim,makar ona bila i princeza i buduća vrhovna vladarka.Napravio sam ogromnu glupost kad sam je naterao da se zaljubi u mene,mada to nisam uradio namerno.Tražio sam rešenje svugde,ali svugde isto piše,svi mi isto kažu:
,,Nema povratka kad se bace te čini''.Uf,mrzim svoj život i mrzim sve u njemu!Zašto prosto ne mogu da budem običan,da niko ne očekuje ništa od mene?! Kako bilo,moj dragi otac je malo poludeo kad sam rekao da ni za život neću da budem sa Aneliz,tako da nisam baš dobro prošao.Sve jedno,od večwras me neće biti briga ni za njega ni za nikog drugog,večeras ću postati Slobodan i ja i Valeri ćemo konačno imati neke šanse da budemo zajedno,naravno,ako ona to prihvati.Ako ne,bar ću da de oslobodim sveg ovog naređivanja i toga da mi neko diktira život.Ne znam da li je to bila dobra ideja,ali sam za svoj plan rekao Braju i Maksu.Oni su mi najbolji prijatelji,tako da bi bio red da znaju.Sad moram da idem,moram da se spremim za večeras...

R.K.

Ajoj,ovo postaje sve gore i gore...O tome ,,da nije dobro prošao'' svedoči i nekoliko kapljica krvi kojima je papir bio umazan,ili sam bar predpostavio da je to krv.Brrr,krv mi je odvratna makar bila stara i dvesta godina!Taman sam nameravao da otvorim sledeću stranu,kad me je prekinuo pomalo besan glas iza mene:

-Zar ne misliš da je nepristojno tek tako čitati nečiji dnevnik bez dozvole?!

.....................................................................
Jej,ipak sam uspela da napišem nastavak :D.Nadam se da vam se sviđa iako nije baš dug.Vidimo se sutra!

SweetyEvil

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen2U.Com

Tags: #fantasy