Truyen2U.Net quay lại rồi đây! Các bạn truy cập Truyen2U.Com. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

𝐩𝐞𝐝𝐞𝐬𝐞𝐭 𝐬̌𝐞𝐬𝐭𝐨 𝐩𝐨𝐠𝐥𝐚𝐯𝐥𝐣𝐞

Dvadeseti jul 2024.

Iz sna me budi prevrtanje u stamaku zbog kog trčim do kupatila.

Jebem ti ja onaj pokvareni sok od pomorandže. Nikad više neću da ga pijem.

Celu jučerašnju večeru sam izbacila iz sebe pokušavši da skupim svoju kosu iza leđa.

Pustila sam vodu, te prišla lavabou i videla svoje bledo lice u odrazu ogledala. Spustila sam pogled dole, dalje od svog lica, oprala zube, te izašla iz kupatila pa i iz sobe.

Spustila sam se u prizemlje i videla Savannu kako priča sa Diamond i Davinom.

"Dobro jutro", rekle su mi sve tri istovremeno zbog čega sam se nasmejala, mahnula im, te sela u fotelju duboko udahnuvši.

"Gde su mama i tata?", pitala sam Savannu.

"Otišli su do firme. A što si ti tako bleda? Jesi dobro?", pitala me je zabrinuto, te sam, pre nego sam i pokušala da odgovorim na pitanje, osetila nagon za povraćanjem.

Brzo sam stavila ruku preko usta pa otrčala do kupatila u maminoj sobi, pošto je bilo najbliže. Savanna je potrčala za mnom govoreći bliznakinjama da nigde ne idu.

Savanna mi je pokupila kosu i mazila me po leđima dok sam povraćala. Osećala sam se kao da izbacujem dušu iz svog tela.

Pustila sam vodu kada sam završila, te se opet umila dok je Savanna posmatrala svaki moj korak.

"Šta ti je bilo?", pitala je nakon što sam se odvojila od lavaboa i obrisala lice.

"Mislim da sam se otrovala sokom od pomorandže. Tek nakon što sam ga popila sam shvatila da je istekao rok trajanja", pričala sam joj dok sam izlazila iz mamine sobe.

"Koliko ti već traju mučnine?", pitala je.

"Par dana", slegnula sam ramenima, te sela na garnituru između Davine i Diamond koje su me odmah pitale da li sam dobro.

"Sad ću otići da ti kupim lekove", krenula je prema vratima, te samo stala i okrenula se prema meni.

"Samo da operem zube. Ostavićemo njih dve kod Dušana, gore je", bacila sam joj ključeve od auta, ostavila njih dve kod Dušana, oprala zube, pa krenula iz kuće.

"Gde je Vuk?", pitala me je nakon što sam sela u auto i spustila krov.

"Bio je sinoć. Teodora je dobila boginje, pa je sad sa njom", slegnula sam ramenima, nakon čega je nemo klimnula glavom.

"Što pitaš?", nemo je odmahnula glavom. Nikad ništa ne pita bez razloga, ali 'ajde. Prećutaću.

Parkirala sam se ispred apoteke, te izašla za Savannom i ušla unutra.

"Dobar dan", rekla je na srpskom koji je sada već pričala kao da joj je maternji jezik.

"Dobar dan", odgovorila je apotekarka, nakon čega joj je Savanna prišla malo bliže.

"Daćete mi Paracetamol i Bromozepan", raširila sam oči zacudivši se.

"Šta će ti Bromozepan crna ti?", pitala sam je.

"Veruj mi, trebaće nekome. I dajte mi test za trudnoću", rekla je opušteno.

"Kakav jebeni...?! Savanna, smatrala sam te za pametnu ženu, sad već počinjem da se plašim da si poludela", nervozno sam se nasmejala pokušavajući da ublažim svoj strah.

"Izvinite zbog nje... Teodora, pokreni se", stojala sam zakopana u mestu bledo je gledajući.

Krenula sam kada me je blago povukla za majicu.

Uzela mi je ključ od kola iz ruke videvši da neću biti u stanju da vozim.

"Kakva bre trudnoća?", pitala sam kada je sela na vozačko sedište mog Astona.

"Možda grešim Teodora, ali rekla bih da si trudna", još par puta sam zatreptala, te se sklupčala u sedište dok je ona polako vozila prema kući.

***

Sedim već deset minuta ispred kupatila i gledam u kutijicu u kojoj se nalazi test.

Progutam knedlu, te brzo stavim kutijicu iza leđa kada čujem da se neko penje uz stepenice.

Nisam imala snage da se pomerim sa mesta, tako da sam sam sedela i nadala se kako nije Vuk.

Savanna se iznervirano pela uz stepenice, te mi pritrčala kada me je videla.

"I?"

"Nisam još", rekla sam, te joj pružila kutijicu koju sam prethodno sakrila iza leđa.

Izdahnula je, te sela pored mene gledajući u neku tačku ispred sebe, baš kao i ja.

"I ja sam se bojala. Nisam znala kako će tvoj tata da reaguje. Nismo bili dugo zajedno. Možda par meseci. Znala sam da ima već veliku decu. Plašila sam se danima. Nisam htela da izvadim test iz kutije, kao ni ti. Držala sam ga u ruci, ali se bojala da saznam istinu.

Kada sam skupila snage i saznala da sam trudna nisam znala šta da radim. Jako sam se plašila da će da me ostavi. Samo sam ga pozvala i rekla da dođe. Nisam znala šta da očekujem. Ušao je u stan i pažljivo mi prišao kada me je video uplakanu na kauču. Pružila sam mu test i iskreno se iznenadila kada se nasmejao. Počeo je da se raduje kao dete. On je mene voleo i ja sam njega. Nije bitno to koliko ste dugo zajedno ako se volite već godinama, mila.

Vuk je već otac, pa će mu možda sve to i lakše pasti. Nemoj da plačeš, mila, nemoj", čvrsto sam je zagrlila, te počela da jecam ne znajući šta da radim.

"Hajde da prvo vidimo šta test kaže, pa ćemo onda da vidimo šta i kako, može?", klimnula sam glavom, pa se zaputila ka kupatilu.

Par minuta kasnije sam izašla iz istog pa joj pružila test i rekla da sačeka.

"Tea, on te voli. Biće sve u redu", pričala mi je dok sam ja sa rukama oko kolena sedela na krevetu.

"Evo", oči su joj zasuzile, pa je meni pružila test na kome su se jasno videle dve crvene crtice.

Duboko sam udahnula, te pustila suze da mi skliznu niz obraze.

"Tea. Dete je nastalo iz ljubavi. Vas dvoje se volite. Nemoj toliko da plačeš. Videćeš, biće ti lakše kada mu kažeš", klimnula sam glavom, te je jako zagrlila razmišljajući o svim mogućim scenarijima.









devoted to

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen2U.Com