Prevladavanje tereta dijagnoze

Mnogi ljudi dobiju dijagnozu mentalnog poremećaja, a da ni ne shvate kako su upravo time dodali još jedan problem.
Počnu razmišljati ovako:

„Nikada neću uspjeti. Zauvijek ću ostati ova osoba."

Ali to je problem koji sami stvaramo.

Kad sam dobio/la dijagnozu OKP-a (opsesivno-kompulzivnog poremećaja), bio/la sam shrvano.
Iskreno sam mislio/la da je moj život gotov.
U to vrijeme bio/la sam u tolikoj boli da sam se osjećao/la suicidalno.

Ali jedno malo iskustvo dalo mi je tračak nade.
Pomogao/la sam jednoj starijoj gospođi pronaći njezina muža.
Bilo je to u nesigurnom kvartu punom dilera, prostitucije i lopova. Bilo je mračno.
Bez moje pomoći, možda bi lutala cijelu noć.

Iako je to bio mali čin, za mene je značio mnogo.
Pomislio/la sam:
„Imam OKP, ali važan/na sam. Važan/na sam jer pomažem drugima. U tome ću postati uspješan/na."

Prekretnica

Odlučio/la sam da mogu biti uspješan/na.
Stekao/la sam magistarski stupanj iz javne uprave — akademski uspjeh.
Ali nisam dobio/la posao kakav sam želio/la.

Jesam li odustao/la?
Nisam.

Naučio/la sam kako se iscijeliti i počeo/la raditi u bolnici — pomažući drugima da se iscijele.
Ali taj posao je bio iscrpljujuć i slabo plaćen, pa sam otišao/la.

Zatim sam počeo/la pisati knjige i davati ih besplatno.
Nakon toga, počeo/la sam graditi bunare u zemljama trećeg svijeta.

Pouka

Evo što želim reći:
Koliko god ti se vrata zatvarala pred nosom, nikada nije vrijeme za odustajanje.

I jednako je važno — možeš biti uspješan/na čak i ako imaš više mentalnih poremećaja.

Nikada ne vjeruj onima koji ti kažu da ne možeš.

Moji mentalni poremećaji naučili su me kako iscijeliti druge koji se bore s istim stvarima.